Odnos prema socijalnoj politici još nije na nivou osoba u potrebi, a izmjene zakona za sada im, kažu, ne donose ništa pozitivno. Naime, Federalni zakon o socijalnoj zaštiti, a koji uključuje i osobe bez roditeljskog staranja, donesen bez konsultacije ove kategorije, zbog čega smatraju da je diskriminatoran u pogledu dobne granice kada djeca moraju napustiti dom. Dok iz ministarstva uvjeravaju da je ovo korak naprijed, korisnici dječijeg doma, ipak, žele da se njima omogući odluka kada su spremni napustiti dom.
Saud Hakaljović je u Dječijem domu bez roditeljskog staranja u Mostaru od svoje četvrte godine, s braćom i sestrama. Sada ima pune 22 i student je treće godine Odsjeka za sport i zdravlje Nastavničkog fakulteta u Mostaru. Odličan je student i predsjednik Skupštine udruženja Juventus. Borac je za svoja prava i svih svojih vršnjaka koji borave u Domu. Zato, kaže, traži da se urede odredbe Zakona koje su, prema njihovom mišljenju, diskriminatorne, navodi Federalna.ba.
„Bilo bi mi teško, ali mogao bih to i dalje iznijeti. Međutim, baziramo se na buduće generacije. Nas nema puno studenata – četvero, ali nam je glavna bit šta kasnije? Šta kada dođu druge mlade osobe koje žele da nastave studiranje i nemaju tu mogućnost i opciju – šta s njima?“
Pita se Saud za sve buduće generacije koje će biti pogođene ovim zakonom, ako se, kaže, ne uključi u radnu grupu, da bi lično mogli sudjelovati u definiranju pravilnika. Jer zakon sada treba proći period od godinu prilagodbe i usvajanja.
„Sva ova priča se vrti oko nas i mi najbolje znamo šta nam je potrebno i s čime se suočavamo“, poručuje on.
„Nakon što završe srednju školu, po zakonu bi trebali da žive negdje drugo – u studentskim domovima, privatnim smještajima – i da studiraju. Međutim, postoji mogućnost da im se kroz radnu grupu i pravilnik da mogućnost da oni koji žele ostanu u domu i da studiraju iz doma“, objašnjava Dalida Demirović, direktorica Javne ustanove Dječiji dom Mostar.
Iz Ministarstva zdravstva, rada i socijalne zaštite Hercegovačko-neretvanskog kantona uvjeravaju da se briga o djeci i nakon navršenih 18 godina nastavlja, kroz razne vidove podrške. U pitanju su finansijska sredstva i sva potrebna pomoć koju će pružiti svakom djetetu koje nastavi školovanje, ali, ipak, to mora biti van Doma.
„Djeca su mogla ostati do završetka redovne srednje škole, to je do 18, a najduže do 21. godine života. To i dalje ostaje na snazi. Međutim, samo su se zadržavala djeca koja su studirala. Ona su i dalje nastavila koristiti usluge smještaja Dječijeg doma, a što nije usklađeno ni dobi ni potrebi niti bilo čemu“, kaže Alma Kozo, pomoćnica ministra zdravstva, rada i socijalne zaštite HNK-a.
No, definiranje pravilnika, podsjeća direktorica Doma u Mostaru, ne smije biti jedini fokus resora socijalne zaštite. Brojni su tu, kaže, još problemi s kojima se suočavaju. Napominje da imaju i velike liste čekanja za pristup Domu, a što je posljedica zatvaranja objekata u kojima su boravila ta djeca na području Federacije.
„Imali smo situaciju da su se ‘Duje’ zatvorile, da je Pazarić s razlogom promijenio svoja pravila. Za veliki broj djece koja nisu ranije boravila u dječijim domovima – sada su im jedina alternativa dječiji domovi. Imamo jako puno zahtjeva za djecu koja, možda, i ne mogu boraviti u domovima otvorenog tipa, ali za njih nema drugog rješenja“, ističe Demirović.
Rješenja ima, samo da se nadležni prihvate posla. U kreiranje zakona uključiti one kojih se direktno tiču, te ih prilagoditi vremenu u kojem živimo. Brojni ovi domovi suočavaju se i s manjkom stručnog kadra i finansija, zbog čega se najviše oslanjaju na donatore, što je, podsjećaju, vrlo nesiguran izvor finansija. Sagovornici FTV-a podsjećaju da je krajne vrijeme da se donesu ozbiljnije reforme u vezi s pitanjem socijalne politike u Bosni i Hercegovini.
